Što je kineziterapija
i kako izgleda?
Kada govorimo o tome što je kieziterapija, najjednostavnije ju možemo opisati kao rehabilitaciju kroz pokret i ciljano vježbanje.
Kineziterapija se koristi u oporavku nakon ozljeda, prije ili poslije operacija, kod bolova i funkcionalnih ograničenja, te kod različitih zdravstvenih stanja kod kojih je potrebno prilagođeno terapijsko vježbanje. Iako se temelji na pokretu i vježbanju, kineziterapija nije samo izvođenje vježbi. Iza odabira i doziranja svake vježbe stoje stajati određeni cilj, procjena trenutnog stanja osobe, praćenje njezine reakcije na opterećenje i prilagodba plana prema napretku.
Zato je za razumijevanje što je kineziterapija važno gledati širu sliku, ne samo koje se vježbe izvode, nego zašto se izvode, kome su namijenjene i kako osobu vodimo prema njezinu cilju.
Što zapravo znači kineziterapija?
Riječ kineziterapija dolazi od grčkih riječi kinesis, što znači pokret, i therapeia, što znači liječenje ili terapija. Jednostavno rečeno, kineziterapija je liječenje pokretom.
U kineziterapiji osoba aktivno sudjeluje u procesu oporavka, na način da kroz pokret i vježbanje postupno razvija sposobnosti potrebne za povratak funkciji i aktivnostima koje su joj važne.
To može uključivati vraćanje opsega pokreta, razvoj mišićne jakosti, snage i drugih motoričkih sposobnosti, poboljšanje kontrole pokreta, povećanje tolerancije na opterećenje, te postupni povratak svakodnevnim, rekreativnim ili sportskim aktivnostima. Koje će se vježbe i druge intervencije koristiti ovisi o osobi, njezinu stanju, ciljevima i fazi rehabilitacije.
Kome je namijenjena kineziterapija?
Kineziterapija nije namijenjena samo sportašima niti samo osobama nakon operacije. Može biti dio rehabilitacije osoba koje imaju bol, ozljedu, funkcionalno ograničenje ili drugo zdravstveno stanje zbog kojeg im je određena aktivnost otežana ili onemogućena.
Može se primjenjivati, primjerice, u rehabilitaciji nakon ozljeda mišića, tetiva, ligamenata i zglobova, nakon i prije operativnih zahvata (kako bi se operacija dočekala u što boljem stanju), te kod različitih bolnih stanja mišićno-koštanog sustava.
Međutim, kineziterapija nije ograničena samo na mišićno-koštanu rehabilitaciju. Terapijsko vježbanje primjenjuje se i u neurološkoj rehabilitaciji, kardiološkoj, pulmološkoj, onkološkoj, gerijatrijskoj i drugim područjima rehabilitacije.
Područje kineziterapije vrlo je široko, a konkretno područje u kojem kineziterapeut radi ovisi o njegovom obrazovanju, kompetencijama i dodatnim edukacijama.
Kako izgleda kineziterapija?
Proces najčešće započinje procjenom. Potrebno je razumjeti s kojim problemom osoba dolazi, što joj trenutno predstavlja ograničenje, kako se njezino stanje ponaša pod opterećenjem i što želi postići. Na temelju tih informacija postavljaju se ciljevi rehabilitacije i odabiru odgovarajuće intervencije.
Pri tome nije dovoljno samo odabrati vježbu, važno je odrediti kada je uvesti, kako je izvoditi, koliko opteretiti osobu i kako pratiti njezinu reakciju. Kako rehabilitacija napreduje, mijenja se i zahtjevnost zadataka.
Primjerice, osoba koja se nakon ozljede koljena želi vratiti trčanju neće cijeli proces provoditi radeći iste jednostavne vježbe. Kako se njezina sposobnost podnošenja opterećenja povećava, postupno se uvode zahtjevniji zadaci koji sve više odgovaraju zahtjevima trčanja. Plan se prilagođava osobi i njezinu napretku.
Što radi kineziterapeut?
Posao kineziterapeuta je razumjeti problem, procijeniti osobu i na temelju dostupnih informacija donositi odluke tijekom cijelog procesa rehabilitacije. To uključuje postavljanje ciljeva, odabir i doziranje intervencija, praćenje reakcije na opterećenje te prilagodbu plana prema napretku osobe.
Upravo je zato kliničko razmišljanje važan dio rada kineziterapeuta. Ono podrazumijeva povezivanje informacija dobivenih kroz razgovor, procjenu, praćenje simptoma i reakcije na opterećenje kako bi se odlučilo što je u određenom trenutku najprimjerenije za daljnji tijek rehabilitacije. Ovisno o cilju, to može uključivati i procjenu spremnosti za povratak svakodnevnim ili sportskim aktivnostima te prepoznavanje situacija u kojima je potrebno uključiti drugog zdravstvenog stručnjaka.
Važan dio procesa je i edukacija osobe. Cilj nije samo da osoba odradi zadane vježbe, već da razumije svoj problem, proces rehabilitacije i vlastitu ulogu u oporavku. Zato nije dovoljno znati koju vježbu možemo dati. Potrebno je razumjeti zašto je odabiremo, kome je dajemo, kako je doziramo i kada je potrebno nešto promijeniti.
Kineziterapija je individualizirana
Ne postoji jedna posebna skupina „kineziterapijskih vježbi”, niti jedan plan kineziterapije koji odgovara svima. Odabir vježbe ovisi o tome što želimo postići, što je osoba u tom trenutku sposobna podnijeti i prema čemu se želi vratiti. Dvije osobe mogu imati isti problem, ali potpuno različite simptome, sposobnosti, životne okolnosti i ciljeve. Zbog toga ni njihov plan rehabilitacije ne može izgledati isto.
Za jednu osobu cilj može biti bezbolno hodanje i povratak svakodnevnim aktivnostima, za drugu povratak poslu, za treću povratak trčanju, teretani ili profesionalnom sportu. To ne znači da svaka osoba mora raditi potpuno različite vježbe, nego da će se iste ili slične vježbe koristiti kod različitih ljudi, ali će se razlikovati njihov cilj, izvedba, doziranje i trenutak u procesu rehabilitacije.
Zaključak
Kineziterapija je aktivan proces rehabilitacije u kojem osoba kroz pokret i ciljano vježbanje postupno razvija sposobnosti potrebne za povratak funkciji i aktivnostima koje su joj važne. Pritom je kineziterapija suradnja između osobe i kineziterapeuta – kineziterapeut procjenjuje stanje, usmjerava i prilagođava proces, dok osoba kroz ciljano i postupno opterećenje aktivno sudjeluje u vlastitom oporavku.
Zato kineziterapija nije samo izvođenje vježbi. Iza svakog plana trebali bi stajati procjena, kliničko razmišljanje, individualizacija i jasan cilj rehabilitacije.
Ako želite saznati kako bi kineziterapija mogla izgledati u vašem slučaju, javite nam se i dogovorite konzultacije.
Pokretom i edukacijom do dugoročnih rezultata.